Deca i strani jezici

Podsticanje dece na učenje stranog jezika
2016/12/28,11:29

Danas vlada opšte prihvaćeno mišljenje da svako dete u ranom uzrastu može da uči strane jezike bez problema, čak i više od dva u isto vreme. To možda i jeste tačno, ali ne važi za svu decu, osim ako nisu primorana na tako nešto u slučaju selidbe u drugu zemlju ili sl. Kao i za sve drugo postoji izvesna predispozicija i za učenje stranih jezika koja se u određenoj meri može stimulisati od strane roditelja i može detetu biti od pomoći.
 
U osnovi svega se zapravo nalazi koncentracija. Od nje zavisi kojom brzinom će dete učiti jezik i koliko pravilno će ga nakon toga koristiti. Kod mnoge dece danas se može prmetiti nedostatak ili neki vid poremećaja koncentracije. Razlozi mogu biti višestruki te ću navesti samo neke jer to nije primarna tema ovog bloga: preveliki uticaj agresivnih medija, preopterećenost svakodnevice u kojoj se sve svodi da na to da se što više stvari uradi za što kraće vreme, nedostatak vremena za slobodnu igru... Ukoliko je dete sposobno da se skoncentriše ono vrlo lako prima jezičke strukture u pravilnom obliku, tada dolazi do tzv. upijanja sadržaja sa časa. Zato je za roditelje dobro da podstiču koncentraciju deteta od najranijeg uzrasta kako bi stvorili dobru osnovu za učenje u opštem smislu. To mogu biti veoma jednostavne stvari kao n.pr. da mu kažete da obavi nekoliko stavri za redom bez ponavljanja. Dete u tom slučaju treba da se skoncentriše da zapamti te stvari i da ih tim redom obavi. Takođe možete detetu dati list sa kockicama i reći da svaku kockicu oboji drugom bojom. Zatim svakog dana povećavajte obim zadatka, krenuvši od trećine lista.
 
Koncentracija se odlično vežba i čitanjem priča i bajki. Ovo je prva aktivnost gde dete zapravo uči da sluša. Tražite od deteta da ponovi delove priče koje ste mu pročitali i budite dosledni u tome da ono taj zadatak obavi u celosti. Na ovaj način vežbate pamćenje ali i upotrebu maternjeg jezika. Mnoga istraživanja su dokazala da što bolje dete govori maternji jezik to će pravilnije naučiti i strani jezik.
 
I na kraju kada se odlučite da upišete dete na strani jezik zapitajte se da li ste vi dobar primer za to? Da li vi govorite neki strani jezik i da li je vaše dete čulo da ste nekada nešto izgovorili na tom jeziku? Deca sa jedne strane imaju potrebu da oponašaju roditelje a sa druge strane žele u svemu da vide neku svrhu. Zato, ako vas dete pita zbog čega treba da uči jezik podsetite ga na neku situaciju u kojoj ste se nalazili n.pr. za vreme nekog putovanja i pojasnite zbog čega je bilo važno u tom trenutku govoriti drugim jezikom. Veoma je važno da pokažete interesovanje za sve što dete uči pa i strani jezik. Pitajte ga da vam ispriča šta je naučilo ili da u nekoj konkretnoj situaciji upotrebi naučenu reč ili izraz. Nije važno da li vi govorite taj jezik koji dete uči, niti da li je dete nešto izgovorilo ispravno. Njemu je potrebna vaša podrška i odobravanje a to će podstaknuti dete da izgradi pozitivan stav prema stranom jeziku.
 
Ipak i pored svega ovoga postoje deca koja nerado odlaze na časove stranog jezika, koja imaju teškoće da ga savladaju ili jednostavno odbijaju. U tom slučaju, po mom mišljenju, ne treba insistirati i treba dati detetu vremena koliko mu je potrebno. Dobar motiv je najjača pokretačka sila koja se može javiti mnogo kasnije u životu i dati osobi potrebnu volju, koncentraciju i elan da savlada nešto što joj je možda bilo nemoguće ili teško u detinjstvu. 
 
 
CLIL (Content Language Integrated Learning) metoda u ranoj nastavi nemačkog jezika
2016/12/20,19:57

 

Zamislite školicu nemačkog  jezika u kojoj deca uče o aktuelnom godišnjem dobu u šetnji sa nastavnikom koji je izvorni govornik nemačkog i koji ima bogato pedagoško iskustvo u radu sa decom od najranijeg do srednjeg uzrasta. Jedan od časova se održava pored jezera ili u parku, dok deca na putu sakupljaju zanimljivosti koje će narednog časa pretvoriti u mala umetnička dela i na taj način zaokružiti temu. Zamislite školicu u kojoj se jezik uči usput, pored brojnih edukativnih i zanimljivih aktivnosti kao što je na primer eksperiment  kako od vode nastaje led ili kako obojiti sneg u razne boje. Zvuči kao nestvarna  bajka ali to je nastava jezika za decu u koju ja verujem. CLIL nastava je izvodljiva i kod ranog uzrasta samo je stručno vođenje ovde od presudnog značaja.

Prava kombinacija različitih tehnika je po meni ključ uspeha za učenje stranog jezika. Pravilan izgovor i struktura rečenice je nešto što moderne metode ostavljaju po strani i kažu "Ne ispravljajte decu, sami će da primete da su pogrešili". Da, ali ono što se pogrešno nauči kasnije se mnogo teže ispravi. Treba znati u kojoj meri, kroz pravilno ponavljanje i izgovaranje treba uticati na pravilno usvajanje jezika. Ovde su veoma korisne generativne jezičke vežbe u kojima se reči iste vrste menjaju kroz isti okvir i tako se vežba pravilna struktura rečenice ali i oblik reči. A okvir je zapravo jednostavna dečija pesmica kao n.pr. "10 malih gusara".

Ono što je deci uvek zanimljivo su sitni interkulturalni elementi koji se ubacuju u nastavu, posebno ako oni ne postoje u matičnoj kulturi. Moje najpozitivnije iskustvo je recimo sa Karnevalom koji se u mnogim zemljama Evrope održava tokom februara. Ovo je odlična prilika da se deca upoznaju sa temama:  garderoba, kostimi, boje i maske. Kratki filmovi i snimci koji dočaravaju atmosferu određenog praznika u nekoj zemlji  još više će produbiti doživljaj nastavne teme.

Jedan veoma važan faktor za pravilno usvajanje jezika je vreme. To se naročito odnosi na zahtevnije jezike kao što su nemački, francuski ili ruski. Današnji način života većine odraslih ljudi nije u skladu sa dečijom prirodom. Deci želimo da priuštimo toliko toga i često odjednom i očekujemo momentalne rezultate. Posledice toga su često roditelji nezadovoljni kvantitativnim postignućem deteta i strani jezik koji se u najboljem slučaju svodi na prepoznavanje i izgovaranje nepravilnih oblika reči. Istina je da deca brzo uče ali za pravilno usvajanje i upotrebu je potrebno vreme i stručno vođenje uz puno strpljenja. Nastavni planovi i programi su stoga preobimni i po meni treba da se svedu na manji broj tema koje će se obraditi i češće ponavljati na kreativniji način.

 

 

Koncept "otvorene učionice" za učenje stranih jezika
2016/12/16,20:54
Generalna

Zašto blog na ovu temu?

Zbog sve veće potrebe i interesovanja za rano učenje stranih jezika i veoma lošeg stanja po pitanju metodologije, kadra i postizanja efektivnih rezultata.

Da je srpski školski sitem zreo za reformu poznato je i onima čiji to posa nije. Ali osvrnimo se ovom prilikom na nastavu stranih jezika, konkretno drugih jezika (a manje engleskog) koja nekako uvek ostane u senci polemike. Meni recimo uopšte nije jasno kako je bilo ko učenje stranih jezika mogao da svrsta u redovnu ranu školsku nastavu kada je svako i od vas verovatno jednom u životu na pitanje – "Koliko dugo učiš nemački, francuski, ruski...?", čuo odgovor – "4, 8 ili čak 10 godina ali ne znam ni da ga beknem". Ja bih rekla da tu u onda nešto debelo nije u redu. Čak i u privatnom sektoru, škole za strane jezike postižu često nezadovoljavajuće rezultate, jer sve što možemo da nabrojimo od inovativnih metoda u poslednjih 5 do 10 godina kada je u pitanju rana nastava stranih jezika svodi se u glavnom na pesmice kombinovane sa pokretom, upotrebu medija kao što su slike, knjige i eventualno digitalne igrice, jednojezička nastava i crtanje i bojenje. Ipak sve ovo se praktikuje u jednoj učionici, svake nedelje, obično u isto vreme. Deci predškolskog i ranog školskog uzrasta (od 1. do 4. razreda), sve ovo brzo dosadi, često su nemirni i nisu ni posle 2,3 godine ovakvog učenja u stanju da upotrebe ono što su naučili tako što će zaista pričati na nekom stranom jeziku.

Sada bi neko rekao da je sve ovo prevaziđeno i da nam trebaju neke modernije metode. Moje mišljenje je da treba da se vratimo u nazad, back to the basics i da se zapitamo kako deca uopšte najbolje uče? Zapravo, kako deca uče maternji jezik. Kad su mala, deca u proces učenja uključuju ceo svoj sistem. Bolje rečeno, iskustva doživljavaju i dušom i telom.Kada dete učite da jede vi mu pokažete kako se to radi, dajete mu da uzme kašiku u ruku, pokazete kako da je prinese ustima i za to vreme izgovarate reči: kašika, tanjir, usta, otvori, pojedi. Koliko je puta potrebno da uradite tako nešto da bi dete to naučilo, svega 2 do 3 puta. Dete je nakon toga naučilo da jede i naučilo je istovremeno šta je od reči potrebno da se izrazi čin jedenja. Možda još ne zna da ih izgovori jer se govor nije formira, ali sigurno nikada više neće zaboraviti šta je kašika ili tanjir. Zato što je verbalni čin povezalo sa akcijom i sve to se duboko urezalo u njegovo iskustvo. Američki naučnik J.J. Asher odavno je prepoznao prednosti povezivanja jezika i pokreta i na osnovu nje kreirao tzv. TPR (Total Physical Response) metodu za učenje stranih jezika. Ovo nije posebna novina i većina nastavnika stranih jezika je upoznata sa ovom metodom. Ali koliko je zapravo primenjuju u nastavi pod velikim je znakom pitanja i da li su nam poznate sve moguće tehnike za primenu ove metode?

 

Ako je holistički sistem učenja koji uključuje sva čula, um i osećanja najefikasniji za decu u ranom uzrastu čak i za učenje stranih jezika, zapitajmo se koliko naša deca imaju prilike da uče na ovaj način. Sve više se govori o konceptu "otvorene učionice" ali da li je on primenjiv i za učenje stranih jezika. Ja smatram da i te kako jeste. Instruirana, statična nastava nije u skladu sa suštinom deteta koje je po prirodi radoznalo i zeli da bude istraživač od kad ustane dok uveče ponovo ne legne. Treba im dati priliku za to. Umesto što će namirnice gledati na slici i ponavljati za nastavnikom na stranom jeziku ili sa tim istim karticama igrati memorije (ove tehnike su korisne eventualno kod ponavljanja gradiva) zašto jednostavno ne napraviti kolač sa decom i naučiti ih kako da koriste sve te namirnice? Sve ovo se moze izvesti na stranom jeziku bez bojazni da deca neće razumeti ili shvatiti o čemu se radi. Radost učestvovanja u procesu kreiranja nečeg što mogu da pomirišu, osete i na kraju pojedu i okuse samo će produbiti njihov iskustveni dozivljaj u kome će nove reči veoma brzo, lako i nesvesno da prime  u svoj verbalni sistem bez ikakvog opterećenja.

Zašto onda ne probati nešto drugačije.... 

 https://www.youtube.com/watch?v=0zVi7slgS9c

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu